Bzzzz!

Zemlja snova došla je do svog kraja

Kraj godine tradicionalno je period u kome se svako od nas trudi da okonča ono što je okončati moguće, kako bismo u iduću zakoračili rasterećeni, spremni za nove početke i izazove. Bilo da je reč o međuljudskim odnosima, poslovnim obavezama ili dugovečnim serijalima. Tako je red došao i na (uzdah) kraj druženja s našim Mister Noom.

Redovna serija privedena je kraju oproštajnom Nolitinom epopejom od 16 nastavaka (preostalo nam je još samo završno poglavlje u idućem, 88. broju), a u Zlatnoj seriji stigli smo do poslednje Džerijeve pustolovine u okviru Almanaha avanture, koji je naizmenično ugošćavao Mister Noa i Zagora. Dok se Zagorovim Almanasima još ne nazire kraj (objavili smo ih tek tri od četrnaest, dogodine stiže četvrti), „Drimlend” je zapečatio priče o svima omiljenom pilotu, barem u toj ediciji. Nema mesta tuzi, pred vama je pre svega sjajna priča, prvi put objavljena u našoj zemlji, a to što smo završili ove edicije nikako ne označava kraj druženja, već kraj dva bitna izdavačka poduhvata. Samo dva?

Ovim izdanjem stigli smo do finala još jednog odličnog stripa, koji je, reklo bi se, prošao manje-više nezapaženo kod domaće publike. Mislimo na mini-serijal Sudija Bin, kod nas prethodno objavljivan u ranim brojevima Dnevnikove Zlatne serije pod imenom Deni i Sam. Kao što poznavaoci devete umetnosti znaju, reč je o pravom malom skrajnutom remek-delu Gvida Nolite i maestralnog Serđa Tarkvinija (u oktobru napunio 97 godina života, svaka mu čast), na kom je Boneli radio neposredno pre stvaranja Zagora. Nije li sjajno to što u decembru, mesecu u kom proslavljamo 90 godina od Nolitinog rođenja, privodimo kraju njegove bitne serijale?

Nikada nismo krili da smo Sudiju Bina objavili u čast njegovim velikim autorima, ali i kao omaž staroj Zlatnoj seriji. Štaviše, u omažiranju smo otišli toliko daleko da smo prve dve epizode (koje je Dnevnik iz nepoznatog razloga preskočio) objavili u nastavcima kroz 3. i 4, odnosno 6. i 7. broj ove edicije, a potom smo preostale tri priče u duhu stare tradicije malo pretumbali, vezali isključivo za Mister Noa i objavili ih u brojevima 17, 34 i, jelte, 43. Kao poslednji pozdrav Sudiji Binu, pokazujemo vam kako je trebalo da izgleda nesuđena korica C s naslovnom stranom Serđa Tarkvinija za 3. broj Zlatne serije. Rukovodstvo naše kuće tada je procenilo da nema dovoljno čitalaca koji bi poželeli da nabave izdanje s ovom koricom. Šta kažete, jesu li se prevarili?

I na kraju, godinu završavamo lepom vešću – u prodaji se konačno pojavila i deveta knjiga kultne Biblioteke Mister No! Uživajte u čitanju!