Đanluiđi, jedan jedini

Otpisani s laserima
Svojevremeno sam naćulio uši, raširio sva tri oka, a onda sam iz čela pustio pipke. Na njihovim vrhovima antenice su pažljivo slušale najavu Breda Berona, novog Bonelijevog mini-serijala. Stripoljubi, posebna rasa na planeti Gaji/Gei, odmah će pomisliti da znaju razlog moje znatiželje. I zaista, bilo je tu i stripskog interesovanja – recimo, naslovne strane Fabija Čelonija (r. 1971), diplomca milanske Škole za strip i ilustraciju, koji je 1991. postao profesionalni stripar, cenjen i omiljen i u realističkoj stilizaciji i u karikaturi.
Oblikovanje košmara
Tako je govorio Rekioni o „Mater Morbi”. Fascinantan je to koncept, naročito ako se nalaziš na bezbednoj razdaljini. Ali kada si autor i voliš junaka, jedan deo tebe želi da ode tamo, da prolije krv na prvoj liniji fronta, onako kao regruti u filmovima o Vijetnamu.
I tako sam nekoliko godina kasnije i sam završio u mašini za mlevenja mesa.
Postavljanje cilja
Krv starog zmaja
Naravno da ste čuli, i to više puta.
U službi Dilana Doga
Sve, naravno, počinje od „Mater Morbi”, priče koja je plod ciničnog uma Maura Markezelija. Kao što često ponavljam, jednog dana mi je rekao otprilike ovo: „Voleo bih da napišemo priču u kojoj se Dilan bori s bolešću. A to bi najbolje napisao ti, pošto si oduvek bolestan.”
Između odmetništva i zakona
Veliko DA za gospodina koji zna da kaže NE
Pismo Dilanu Dogu
Kada sam to počeo da radim, u mom životu je započeo period kada naivnost ustupa mesto otkrivanju onih pitanja koja obično ostaju bez odgovora. Sva ta pitanja već su postala suština Vašeg življenja, pa zato možete pretpostaviti otkud ta silna pažnja usmerena ka Vama, nastala kao proizvod iracionalnosti (ljudske, do krajnosti), koja upire ka spoljašnosti pogled nastao iz instanci koje se rađaju i struje u dubini duše.